| Sažetak | Promjena pigmentacije bojila i papirne podloge rezultira različito reproduciranim rasterskim elementima. Cilj ovog rada je ustanoviti samo deformacije koje nastaju otiskivanjem crnih rasterskih elemenata, odnosno kako ono utječe na akromatsko obojenje. Pritom je analizirano 5 različitih koncentracija pigmentiranog tekućeg bojila, čija gustoća varira od D=1,20 do D=2,00, u pomaku od ΔD=0,20. Dobiven je odgovor kolika je optimalna koncentracija pigmentnih čestica i kakav je njihov utjecaj na konačnu reprodukciju. Također je razmotrena i predoziranost pigmentacije, te da li su nastali dodatni problemi tijekom otiskivanja.
Na naravnom papiru okom vidljiva razlika nastaje porastom pigmentacije bojila od 0,20 (ΔE1,20-1,40=1,181), dok se maksimalnom promjenom pigmentacije od 0,80 postiže vizualno značajna razlika (ΔE1,20-2,00=2,314). Kao i na naravnom papiru, sjajni papir za umjetnički tisak daje najveću razliku u obojenju pri povećanju pigmentacije bojila od 0,80 (ΔE1,20-2,00=1,387), dok najmanja razlika u obojenju iznosi ΔE1,20-1,40=0,203.
Zbog različite površinske obrade tiskovne podloge, reproducirani rasterski elementi znatno se razlikuju. Pritom svjetlina rasterskih elemenata proporcionalno opada porastom pigmentacije bojila, dok se kromatične vrijednosti značajno ne mijenjaju. Uočena su značajna odstupanja između naravnog papira i sjajnog papir za umjetnički tisak (maksimalna razlika u obojenju: ΔE1,20= 2,9986; minimalna razlika u obojenju: ΔE2,00= 2,666). |
| Sažetak (engleski) | Variation of ink pigmentation and paper type results with diversity of reproduced screen elements. The aim of this work is to determine only deformations that incur in printing black screen elements and its influence on achromatic reproduction. In paper it is analyzed 5 different pigment concentrations of liquid ink, which density varies from D=1,20 to D=2,00, with shift of ΔD=0,20. It gives the answer what is optimal concentration of pigmented particles and its impact on final reproduction. Also, pigmentation overdose is considered and some additional problems during printing that it may cause.
On offset paper, the difference visible to the human eye appears with ink pigmentation increment of 0,20 (ΔE1,20-1,40=1,181), while maximal ink pigmentation variation of 0,80 gives visually significant difference (ΔE1,20-2,00=2,314). Same as offset paper, fine art paper gives the highest hue deviation by variation of ink pigmentation of 0,80 (ΔE1,20-2,00=1,387), while the lowest hue deviation is ΔE1,20-1,40=0,203.
Because of different printing substrate surface treatment, reproduced screen elements differ considerably. Lightness of screen elements decreases proportionally with ink pigmentation increase, while chromatic values do not change significantly. Significant deviations between offset and fine art paper are visible (maximal hue deviation: ΔE1,20= 2,9986; minimal hue deviation: ΔE2,00= 2,666). |
